Bobovac: Devetnaesti molitveni dan za Domovinu 24. listopada. 2020.

Devetnaesti Molitveni dan za Domovinu Vrhbosanske nadbiskupije i 17. hodočašće na Bobovac katolika pripadnika Ministarstva obrane, Oružanih snaga BiH i redarstvenih snaga upriličeno je, 24. listopada, u skladu s epidemiološkim mjerama, na ostacima drevnog grada Bobovca.

Predsjednik Federacije BiH Marinko Čavara, u izjavi za medije, kazao je da je na Bobovcu, kroz kraljevsku ženidbu objedinjena zemlja humska, hercegovačka i bosanska,  i da smo ovdje na izvorištu bosansko – hercegovačke ukupnosti, jedne zajednice, države.

„ Moleći ovdje, pokazujemo naše opredjeljenje da ovu Bosnu i Hercegovinu izgrađujemo na najbolji mogući način kako bi ona bila izvorište sreće i radosti za svakog njezinog pojedinca, naravno, i za sve narode koji u njoj žive i koji su je stvorili, na neki način, potpisujući sve ove sporazume i u svim dosadašnjim dokumentima i ustavima koje smo donosili, da je ovo država tri ravnopravna naroda i svih ostalih koji u njoj žive. Takvu je trebamo napraviti radeći kroz institucije i vojske i policije i svih drugih policijskih struktura koje su, faktički, garant jedne sigurnosti, jedne državnosti i budućnosti svih nas“, kazao je Predsjednik Federacije BiH.

Prema tradiciji, Molitveni dan za Domovinu započeo je okupljanjem hodočasnika kod rijeke Bukovice podno Bobovca nakon čega je formirana procesija na čijem čelu su bili vojnici s barjacima Vatikana, BiH, hrvatskog naroda te hrvatske komponente Oružanih snaga BiH.

Svečano euharistijsko slavlje na Bobovcu predvodio je vrhbosanski nadbiskup koadjutor i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić u zajedništvu vrhbosanskog nadbiskupa metropolite Vinka kard. Puljića te uz koncelebraciju 20-ak  svećenika među kojima su bili i vojni kapelani te župnici okolnih vjerničkih zajednica.

Nadbiskup Vukšić je u svome obraćanju istaknuo da postoje brojne potrebe i razlozi za koje bi se u BiH danas trebalo moliti, ali u sadašnjoj epidemiološkoj situaciji najvažnije je moliti za zdravlje te je zato uzeo prigodni misni obrazac.

 „'Ne ubij' se ne odnosi samo na one najgrublje oblike prekidanja tuđih, ili svoga života nego na svaki oblik ugrožavanja ljudskoga života koji, ne daj Bože, može završiti prijevremenom smrću drugoga“, rekao je nadbiskup koadjutor potičući nazočne da svi budu odgovorni prema sebi i drugima. Potom je zazvao da „Gospod odstrani iz naših života sve ono što nas udaljava od ljudi i od Njega, svaki oblika zla, grijeha, izdaja i svega onoga čime se ne ponosimo“.

Na početku propovijedi kardinal je istaknuo kako „kiša koja pada kao da nas želi podsjetiti da smo poškropljeni, kršteni i kao kršćani dolazimo na Bobovac moliti se“.

Govorivši o životnom putu (pret)posljednje kraljice istaknuo je kako je ona gradila crkve i kapelice diljem Bosne, između ostalih: Sv. Katarine u Jajcu; Presveto Trojstvo u Vrilima, današnjim Otinovcima kod Kupresa; samostansku crkvu Sv. Kate u Kreševu; kod Fojnice u Kozogradu kapelu; crkvu Sv. Marije u Grebenu, Krupa na Vrbasu; crkvu Sv. Marije u Vrbanjcima kod Kotorvaroša.

Potom je progovorio o vremenu nakon osmanskog osvajanja Bosne kad se kraljica sklonila kod Fojnice, pa na Kupres, onda preko Konjica do Stona i u Dubrovnik, koji joj je morao otkazati dobrodošlicu te je završila u Rimu gdje je radila na oslobođenju djece i domovine.

 „Na ovom kraljevskom gradu stojimo, na jednom od vrela naše povijesti. Ovdje smo došli upoznati našu prošlost, moliti za umrle te otići ponosni jer još smo živi na našim korijenjima, iako nam uporno žele ogaditi ovu grudu i grobove naših predaka“, rekao je na kraju kardinal i istaknuo kako se ovim zavjetom na Bobovcu želi pokazati da smo ostali vjerni krsnom zavjetu i vjeri otaca.

Na kraju mise okupljeni su zajedno izmolili Molitvu za Sinodu Vrhbosanske nadbiskupije i Molitvu za Domovinu.